Certifikacija šuma

Certifikacija šuma (potvrđivanje svojstva šume) je postupak u kojem treća neovisna strana ispituje postiže li gazdovanje i upotreba šuma unaprijed utvrđeni ekološki,gazdinski i socijalni nivo,odnosno da imavaoc certifikata svojim šumama gazduje u skladu sa načelima održivosti.Pod certifikacijom gazdovanja šumskim dobrima podrazumjeva se dobrovoljna procedura,u kojoj nezavisno tijelo za certifikaciju izdaje pismenu potvrdu-certifikat,da su performanse gazdovanja koje se provode na određenom šumskom području,usklađene sa unaprijed definisanim normama.
Osnovna ideja certifikacije je da će potrošači radije kupiti,a u nekim slučajevima plaatiti i premijsku,višu cijenu,za one proizvode koji potiču iz šuma kojima se gazduje na održiv,trajan način,nego proizvode koji potiču iz šuma kojima se ne gazduje trajno,ili proizvode čije porijeklo nije dokazana.Prethodna konstatacija temelji se na promjenama u načinu razmišljanja,a posnjedično i ponašanja modernih potrošača.Svijest o ekološkim problemima dovela je do potrebe za aktivnim sudjelovanjem u smislu njihovog rješavanja.Ekološka svijest postala je vrlo važan segment sistema potrošačkih pririteta,odnosno način razmišljanja kupaca.Kao ekološki zahtjevna,danas su najpoznatija tržišta industrijski razvijenih zemalja,i to uglavnom zapadne Evrope,Sjeverne Amerike i Dalekog Istoka.Koncept certifikacije osnažen je i djelovanjem ekoloških nevladinih organizacija,prije svih WWF-a (World Wide Fundfor Nature).Ova međunarodna organizacija ima svoju kampanju „Šume za život“ kojom nastoji omogućiti certifikaciju šumskih površina,fokusirajući se na zemlje koje su bitni proizvođači drveta.Pojam „održivi“ ili ekološki prihvatljivi razvoj upotrebljava se od 1987.godine kada je Svjetska komisija za okoliš i razvoj (World Commission on Enwironment and Development) usvojila koncept ekološki prihvatljivog gazdinskog razvoja kao odraz povećane brige za šumske ekosisteme.

Ekološki otisak –pokazatelj održivog razvoja
 Ekološki otisak je “ zemlja i voda potrebna da podrži materijalni određene populacije uz korištenje dominantne tehnologije”
 Izračunava se u hektarima koji su nam potrebni da zadovoljimo sve potrebe,trošenje sirovina i resursa,proizvodnju,potrošnju i gazdovanje otpadom.
 Iizračunava se za zemlju,regije,gradove,osobu i čitavu planetu.

Održivi razvoj trebao bi omogućiti zadovoljavanje potreba sadašnje generacije,ali ne na račun generacija koje dolaze.
Održivi razvoj podrazumjeva nekoliko skupina pod pristupa.EKONOMSKI PRISTUP održivom razvoju je maksimiziranje neto dobiti iz gazdinskih aktivnosti uz održavanje ili povećanje ekoloških i socijalnih vrijednosti,te osiguranje dovoljno novca za nesmetano funkcionisanje ove privredne grane.Ekonomski ciljevi su rast i uspjeh,dok se ekološka pitanja nastoje svesti na pitanje upravljanja prirodnim resursima,a socijalna pitanja nejednakosti i smanjenja siromaštva.

Ciljevi ekološki prihvatljivog razvoja:

o Ekonomski ciljevi (rast i uspjeh)
o Ekološki ciljevi (upravljanje prirodnim resursima)
o Socijalni ciljevi(pravednost,smanjenje siromaštva)

Ekonomski ciljevi (produktivnost,konkurentnost i privredni rast) optimiraju se uz uvažavanje ekoloških ciljeva (integritet ekosistema,globalna pitanja i biološka raznolikost) i socijalnih zahtjeva (humanizacija rada, motivisanost,zajedničko upravnjanje,kulturni identitet) koji su u stalnoj međusobnoj inerakciji.
Održivo gazdovanje šumama znači da je ono organizovano na privredno održiv način,poštujući pritom biološku i društvenu funkciju šume,te uvažavajući interese zaineresovanih strana.

Tri sastavna dijela održivog razvoja su:
o Privredni razvoj
o Zaštita ekosistema
o Društvena korist

Odnos ekonomije i ekosistema:

 Korištenje prirodnih resursa> prirodne stope obnove (reprodukcije) = degradacija okoliša

 Korištenje prirodnih resursa = prirodnoj stopi obnove = održivi razvoj

 Korištenje prirodnih resursa< prirodne stope obnove = obnova okoliša i održivi razvoj